Dienstag, 30. Juni 2015

Put iz Evrope - Gdje tankovati


Približavaju se godišnji odmori. Mnogi će autima iz raznih krajeva Evrope, ka BiH, ka Mostaru. Naravno, na tim hiljadama kilometara valja nekoliko puta napuniti rezervoar. Kao poručene, ovih dana su objavljene dvije tabele, sa usporedbom cijena benzina i dizela u pojedinim zemljama kroz koje će većina prolaziti. Tabele prikazuju cijene u 26. kalendarskoj sedmici.
Pa neka ovo bude barem jedna mala usputna pomoć. Negdje će se moći popiti i kafa, na račun razlike od nekolikon centi po litru. Sretnan put!

Svijet i u svijetu svašta: Vjenčanica od toalet papira


Dobro, pretpostavljamo da ne mora na prvi pogled izgledati perfektno, ali vjenčanica je ručni rad, napravljena kod kuće.
Preduslov za to je da se posjeduje jedna pozamašna zaliha toalet papira i malo ljepila, kojim će vjenčanica biti „sašivena“.
Dizajnirao ju je čovjek u sredini slike, Ronaldo Cruz, inače dizajner, prilikom učešća na takmičenje „Toilet Papier Wedding Dress Contest“, „Takmičenje u izradi vjenčanica od toalet papira“ u New Yorku.
Jedna modna kuća, koja se bavi izradom i prodajom vjenčanica raspisala je ovakav konkurs. Pobjednički model će se kasnije izrađivati i prodavati kao serijski proizvod. Naravno, od tekstila.
(izvor:stern)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Montag, 29. Juni 2015

Trend ovog ljeta: Šareni tropski motivi






Kao da su i sami modeli procvjetali, pokazujući kolekcije koja će se ovog ljeta nositi na širom svijeta.
Preovladavaju cvijetni otisci sa tropskim motivima, u nijansama od aqua plave do tople crvene boje.
Tropski trend je primijenjen kako za haljine, tako i za kupaće kostime, pa čak i za donje rublje.
A kako se najavljuje, to su modeli za kojima će se okretati glava, gdje god da se pojave. Ili, kako je to kod nas davno pjevano: „Djevojke u ljetnim haljinama volim…“
(izvor:dailymail)
(Novasloboda.ba)

Danas počinje teniski spektakl u Wimbledonu





Danas počinje teniski spektakl u Wimbledonu. Događaj koji se u svijetu tenisa očekuje tokom čitave godine, za koji se traži karta više, ali koji se barem djelimično mora pogledati u televizijsskom prenosu.
Za one kojima je blizu, ili nije daleko, Wimbledon, kraljevski klub na jugozapadu Londona, mjesto je na koje žele otići, vidjeti i biti viđen. A uz sve to boravak na turniru začiniti porcijom jagoda sa šlagom uz čašu Pimmsa, nekada aristokratskog pića, čiji sastojci su i danas dobro čuvana tajna. U grubo rečeno, tu se radi o vrsti džina koji se miješa s pivom od džumbira i limunovim sokom, uz dekoraciju mente, jagode, kra¬stavca i limete. Biti u Wimbledonu, a ne probati jagode, ili ne popiti čašu Pimmsa, veliki je grijeh, isto kao otići na Baščaršiju a ne pojesti ćevape.
Kao i svaki veliki sportski događaj u svijetu i Wimbledon prate brojke superlativa. Prošle godine, a slično će biti i ove, u toku dvije nedelje trajanja turnira pojedeno je 28.000 kilograma jagoda i popijeno 230.000 čaša Pimmsa. I ostale brojke iz oblasti prehrane dje¬luju vrlo impresivno, što je sigurno jedan od velikih izvora zarade čitavog turnira. Tu se popije oko 350 hiljada šolja kafe i čaja, 250 hiljada flaša vode, 30 hiljada litara mlijeka, 28 hiljada flaša šampanjca itd. Pojede se oko 190 hiljada sendviča, 135.000 sladoleda, 32.000 porcija fish and chipsa, 150 hiljada raznih kolača, 23 hiljade banana, 20 hiljada vićnih jogurta, 6 hiljada pica itd. Brojke od kojih zaboli glava.
Wimbldon je turnir nad tur¬nirima. Prvi turnir odigran je još 1877. godine, a tek u posljednjih pede¬setak godina ovaj turnir je profesionalno takmičenje.
Iz prethodnih godina, od kako se turnir prikazuje na malim ekranima, gledaocima je poznato da je bio rijedak turnir na kome u toku 14 dana održavanja nije dolazilo do prekida mečava zbog kiše. Vrlo su rijetke godine da je bilo potpuno suho vrijeme tokom svih 14 dana turnira. Međutim, i taj podatak je Britancima idealna tema za klađenje. U engle¬skim kladionicama prije turnira se mogu pronaći pitanja za opkladu, hoće li tokom turnira biti kiše, ili prekida zbog kiše. To je jedna od speci¬fičnih opklada koje postoji samo na ovom turniru.
Velik je spisak opklada koje se vežu isklju¬čivo uz Wimbledon. Čak bilo ko može dati prijedlog za opkladu, a ako se taj prijedlog učini interesantam kladionicama, dopustiće uplatu.
Dugo godina, jedna od najpopu¬larnijih opklada je bila ona sa pitanjem, hoće li neki britanski teniser osvojiti pojedinačni naslov u Wimbledonu. A to nije bilo nimalo slučajno, jer je trebalo čekati duže od pola vijeka da se to jednom i dogodi. Andy Murray je to učinio 2013. godine. A već dugo postoje opklade tipa, kada će neka britanska teniserka osvojiti naslov, ili barem ući u finale, pa onda jedna dugoročnija, hoće li dijete Andrea Agassija i Steffi Graf jednog dana postati pobjednik Wimbledona, i tome slično.
Kiša je na neki način sastavni dio ovog turnira. Loše vrijeme ide na ruku organizatorima, jer prekidi traju uobičajeno sat ili dva, a ta pauza je kao stvorena da gledaoci ubiju vrijeme uz jelo i piće, ili u shopingu u trgovinama u sklopu kluba. Poznato je da se u vrijeme kišnih prekida promet u trgovinama suvenira višestruko poveća. Za posjetioce je nešto kao smrtni grijeh ne nabaviti na licu mjesta barem neki suvenirčić, mada tih originalnih suvenira ima po puno nižoj cijeni u trgovinama u gradu, kao i onih još jeftinijih, a veoma sličnih originalu, na svim štandovima podzemne željeznice.
Teniseri i teniserke, pogotovo oni koji dođu u završnicu turnira, u Wimbledonu dobijaju podjednako. Pobjednika, ili pobjednicu, u pojedinačnoj konkurenciji očekuje nagrada od čak 1,88 miliona funti. Poraženi u prvom kolu zaradiće 29.000 funti. Nagradni fond sada iznosi oko 26,750.000 funti, a iz godine u godinu se povećava. Glavni izvor prihoda su prodaja prava televizijskih i radio prenosa, koji idu u 180 zemalja svijeta. Za našu raju je posebno interesantno da postoje i radio prenosi sa teniskih mečeva iz Wimbledona.
Wimbledon je turnir zarade. Tako je precizno zabilježeno da je 1968. godine zarada sa turnira iznosila je 37.310 funti, 1974. godine zarada je bila 194.516 funti, a danas se vrti oko 40 miliona funti po svakom turniru. Napomena: riječ je o čistoj zaradi, a ne ostvarenom prometu.
Zanimljivo, a opet vezano za tra¬diciju, Wimbledon je jedini turnir bez reklama pored igrališta, osim Slazengerove. To ne znači da je turnir bez spon¬zora, međutim, oni svoj interes ostvaruju na drugi način, pošto imaju pravo da u svojim redovnim reklamama naglase da su službeni partner turnira. A i to donosi profit.
O tenisu ovdje nije za sad rečeno ni slova. O tome će biti više govora tokom naredne dvije sedmice.
Kako bilo da bilo, za ljubitelje tenisa, početak Wimbledona je znak za dvonedeljni užitak. Pa, ugodnu zabavu želimo!
Smail Špago
novasloboda.ba

Sonntag, 28. Juni 2015

Međunarodni yoga dan: Rekord za Guinnesa




Ni jedna vježba za tijelo nije tako globalizovana kao yoga, vježba tijela, disanja i meditacije.
Čak je nedavno premijer Indije yogu označio kao najveći poklon njegove nacije čitavom svijetu. Korijeni ovog filozofskog učenja protežu se čak do vremena šest vijekova prije nove ere. Uz današnje, širom svijeta popularne vježbe, koje razgrađuju stres i bude energiju, spadaju još brojne moralne i spiritualne praktične vježbe. Vježbe ciljaju na spiritualnu zrelost kroz jedinstvo tijela i duha.
A što yoga spada u izvozni trend Indije, tamošnja vlada to koristi za poboljšanje svog imagea.
Premijer Indije Nerendra Modi izborio se u Ujedinjenim nacijama za Međunarodni dan yoge, koji je prošle nedelje obilježen u čitavom svijetu. Toga dana se, prema službenim podacima, samo na jednom mjestu u New Delhiju skupilo 35 hiljada ljudi, koji su raširili svoje mate, i u istom ritmu pokretali svoje tijelo. Sasvim naprijed bio je indijski premijer, koji se već odavno bavi yogom.
Prvi međunarodni dan yoge obilježen je u preko 200 zemalja na svijetu, između ostalih i u BiH.
Bila je to manifestacija u kojoj je, istovremeno učestvovao najveći broj različitih nacija na svijetu. Rekordi koji će biti upisani u Guinnesovu knjigu rekorda.
(izvor:SDZ)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Samstag, 27. Juni 2015

SP u fudbalu za žene – Njemice pomele Francuskinje na penale





Na svjetskom prvenstvu u fudbalu za žene koje se igra u Kanadi, u prvoj četvrfinalnoj utakmici fudbalerke Njemačke pomele su Francuskinje izvođenjem penala, pošto je utakmica u regularnom toku i nakon produžetaka završena nerješeno 1:1 (0:0).
Francuskinje su bile bolje tokom čitave utakmice, preko najbolje igračice Louise Necib poveli sa 1:0. Njemice su taktičkom igrom došle do penala u samom završetku regularnog toka. Rezultat se nije promjenio ni nakon produžetaka 2x15 minuta. U izvođenju penala Njemice su bile uspješne u svih 5 izvođenja, a igračici Francuske su kod izvođenja zadnjeg penala popustili živci i golman Njemačke joj je odbranio udarac sa bijele tačke. 5:4 u penalima.
Njemice su po ko zna koji put pokazale i dokazale jednu staru definiciju, koje na prvi pogled izgleda kao vic, ali se svako, malo po malo, ostvaruje: “Fudbal je igra koja se igra 90 minuta, nekad 120 minuta, nekad se izvode penali, u kojoj na kraju pobjedi Njemačka”.
Utakmica ženskog fudbala koja po zanimljivosti i uzbuđenjima nije zaostajala za najboljim utakmicama u muškoj konkurenciji, držala je u petak večer, od 22 sata do 1 sat iza ponoći, milionski auditorij kraj malih ekrana. U drugoj četvrtfinalnoj utakmici SAD je pobijedila Kinu sa 1:0, tako da se već sada znaju protivnici u prvom polufinalu u srijedu uvečer. Njemačka – SAD.
U subotu i nedelju će se znati drugi polufinalisti, nakon što se odigraju utakmice četvrtfinala Australija - Japan i Engleska –Kanada.
Nakon toga će slijediti utakmica za treće mjesto u subotu veče, 4. jula i finale u ponedeljak 6. jula u 1 sat iza ponoći po našem vremenu.


(spagos)

Onewheel: Zabava na jednom točku






Nova zabava iz svjetskih radionica za razbibrigu.
Na ulicama i trotoarima svjetskih gradova pojavilo se novo prevozno sredstvo. Nazvali su ga „onewheel”, jedan točak. Sastoji se od daske, slične onoj kod skateboarda i jednog toćka u sredini. Dizajner Kyle Doerksen iz Kalifornije nazvao ga je „future mobil”, a oni koji vole malo zakomplikovati s imenom, nazivaju ga samobalansirajući elektro skateboard.
Vozilo ima jedan električni motor, koji ne nalazi na obodu točka. Sadrži i senzore pokreta koji mjere ugao nagiba vozača i istovremeno proračunavaju kako će vozilo voziti, kako vozač treba balansirati da bi se kretao naprijed, kako ubrzati, smanjiti brzinu, ili zakočiti. Iako na prvi pogled izgleda komplikovano, vožnja onewheelom je vrlo lagana. Čak i oni, koji nikad nisu stali na dasku skateboarda, ili snowboarda, mogu odmah krenuti sa vožnjom. Kad se stane na dasku i uspostavi ravnoteža, dovoljno je da se tijelo nagne prema naprijed, i vozilo kreće. Što je ugao naginjanja prema naprijed veči, vozilo se kreće brže. Kočenje se postiže naginjanjem prema nazad. Ali, kao i za sve drugo, i za vožnju onewheelom potrebno je malo vježbe i prakse.
Vozilo je napravljeno po ugledu na sličnu stvar iz filmskog klasika iz osamdesetih „Povratak u budućnost“. Doerksen je njegovo vozilo nazvao „Future mobil“. A da sve ne bi zaostajalo za najnovijom tehnologijom, jednan app povezuje vozilo sa smart telefonom, tako da svako može vožnju prilagoditi sebi. Na taj način mogu se pratiti važni podaci, kao što su brzina vožnje, stanje akumulatora. Osnovni model sam od sebe počinje da koči ako brzina kretanja pređe 17 km/na sat, dok napredniji modeli omogućavaju brzinu od 24 km/na sat, a to daje mogućnost pefektnog i fleksibilnog kruženja gradom. Nedostatak, već nakon 11 kilometara aku počinje da štrajkuje. A ako se isprazni, 12 kilograma tešku spravu treba ponijeti u rukama, što baš nije jednostavno.
Dizajneru je trebalo skoro 5 godina da vozilo izbaci na tržište. Trenutno se radi samo po narudžbi, a vrijeme čekanja je osam sedmica. Najviše kupaca se javlja iz SAD, Njemačke i Francuske, cijena je oko 1-500 dolara, što je približno isto kao i cijena jednog električnog bicikla.
Da li će ovo postati vozilo budućnosti? Niko još nema pojma. Za sada, služi samo za zabavu.
Smail Špago
novasloboda.ba

Freitag, 26. Juni 2015

FK Velež Mostar - Prebujanje velikana v razdeljenem mestu






Objavljeno u slovenačkim novinama Večer, Petek, 18. julij 2014, Milan Lazarević

Nogometni klub Velež je v vojni vihri ostal brez vsega, zdaj mu želijo vrniti stari sijaj

Na naslovu Ulica maršala Tita 87 je njihov trenutni dom. Prostori so utesnjeni, obnovljeni improvizirano, znotraj le dve pisarni, za tajnico kluba in direktorja, na stenah pa fotografije iz srečnih časov. Nogometni klub Velež, nekoč ponos Mostarja, je pred dvema desetletjema skoraj izginil z nogometnega zemljevida. Toda velikan počasi vstaja iz pepela in se vrača v vrh bosansko-hercegovskega nogometa.
"Smo v dosti boljšem stanju kot pred štirimi let. Pred 20 leti smo ostali brez stadiona, pisarn, trofej fotografij in dokumentacij. Ljudje, ki imajo radi velez, niso dovolili, da bi klub ugasnil. To je blagovna znamka, ki ima ogromno privrzencev doma in svetu” nam je stanje uvodama opisal director kluba Sedin Tanović.
Zgodba nogometnoga kluba ki nosi ime po hribu nad Mostarjem, je tragična. Ustanovkljen je leta 1922 kot delavski klub in je bil tekmec starejšemu Zrinjsko,u. V drugi svetovni vojni je bilo njegovo delovanje prepovedano, števili nogometaši in funkcionerji so šli v partizane. Po vojni so komunistične oblasti prepovedale delovanje Zrinjskog in Velež je postal reprezentativni predstavnik mesta na reki Neretvi. V jugoslovenskom nogometu je pustil pečat, dvakrat je osvojil pokal, večkrat bil blizu naslovu prvaka. Igralci Veleža so bili spoštovani zelo iskani.
Prišla je še ena vojna, v vojni vihori so mestne oblasti razdeljenoga Mostarja klub izgnale s stadiona pod Bijelim Brijegom, Velež je postal bretzdomec. Po koncu vojne se je započela obnova njegova delovanja. V predmestju Vrapčići so sagradili stadion, ki zdaj sprejme 5000 gledalcev. Toda v načrtnih imajo izgradnjo novega na prostorih stare vojarne. Ta bi sprejal 15 tisoč gledalcev in bil v mestu. Malo nerodno je, ker je zdajšnji object zunaj mesta, kar provzroča težave pri organizaciji treningov za mlajše kategorije. “Bili smo na kolenih, saj smo po 45 leti ostali brez svega. Politikla se je vzmešala v sport, vojna je pustila posledice” pravi Tanović.
Bosna i Hercegovina je majhna država, v Mostarju z 80 tisoč prebivalci sta dva prvoligaša in težko je dobiti sponzorje. Klub ima proračun pol milionjev evrov, ker je manj od mestnega tekmeca Zrinjskoga. Pomoč mestne in kantonalne oblagi je majhna, gospodarstvo pa ni dovolj močno za velike finačne vložke. Naš sagovornik pravi, da denar dobijo predsvem zaradi prepoznavnosti saj je bil Velež po drugi svetovni vojni izjemno uspešen in mnogi niso pozabili na generacije velikih nogometašev. Še vedno pomnijo znameniti trio BMV (Bajvević, Marić, Vladić) pa Blaža Sliškovića, Vahida Halilhodžića, Semirja Tuceja, Seada Kajtaza ali Sergeja Barbareza.

Pokal maršala Tita osvojen leta 1986. je izginil v vojni vihri. Niso ga še našli

Privrženost klubu je velika. Zdomci so jim kupili avtobus, bivši nogometaši so v prejšnjih letih pomagali z različitimi donacijami, kupovali so jim športno opremo, ali plaćali pripreve. Prvo moštvo je trenutno na pripravih v Avstriji. “Pred svetovnim prvenstvom nas je obiskal Vahid halilhodžić večkrat, ko je v Mostarju, se na kavici oglasi Enver Marić, Duško Bajević bo prišel prihodnji teden. Lepo je ko nam bivši asi pomagajo, toda v prihodnje si želimo biti poslovno neodvisni”
V protekli sezoni so v prvenstvu BiH osvojili peto mesto, kar je najvišja uvstitev odkar so člani enotnne lige BiH.
Cilj uvstitev v evropsko pokalno tekmovanje kar ne lahko. Zrinjski, Sarajevo, Železničar, Borac in Široki Brijeg, ki imajo večji budžet, prav tako želijo igrati v Evropi. S sredstvi od evropskih tekmovanja in prodajo igralcev bi se finančni položaj bistveno izboljšal. V načrtu sta novi stadion in selitev v ustreznejše prostore. Ob pomoči Uefe bodo zgradili igrališče z umetno travo. “V Mostarju se vedno igral dober nogomet in rojevali vrhunski igralci. Z boljšo infrastrukturo bodo otroci imeli pogoje za razvoj. Velež je del mesto del starega mostu in tradicije. Smo rojeni Mostarčani in želimo klubu vrniti stari sjaj” razlaga Tanović.
Razen rezultatskoga vspona je želja, da bi nekoč dobili vse trofeje ki so ji osvojili do leta 1991. Se vedno iščejo pokal maršala Tita, ki so ga osvojili leta 1986. Ta je izginuli v vojni vihori.

(spagos)

FK Velež Mostar, 93 godine, 26. juni 1922 - 2015.


Sretan rođendan Starče!

Možda je vrijeme bilo kao i danas. Oblačno, sunčano, kišovito. Ko zna ? Vjetra je bilo, sigurno ... s Veleži.
Tog 26 juna te 1922. godine, tu, na polju Sjevernog logora, zasjala je još jedna  zvijezda na mostarskom nebu, koja sija evo 93 pune godine, puna ponosa i dostojanstva, prkosa i inata, usprkos i glede svima i svačemu.
Da nam poživiš još dugo godina, starče, s tobom da se radujemo i tugujemo, nek nam tvoja zvijezda bude vodilja, ono svjetlo ... ma gdje bili.

(facebook/Deni)


Nekom kupus, nekome lijek


Kupus kao lijek, nije loše znati, a mnogi ga baš ni ne vole.

Svjež kupus obiluje vitaminima i mineralima, prije svega vitaminom C, fosforom, kalcijumom, cinkom, magnezijumom, vitaminom A, B1, B2... 
Zeleni i crveni kupus posebno su važni kao izvor vitamina K. Kod osoba oboljelih od osteoporoze, kao i onih koje i pri malim posjekotinama imaju obilna krvarenja, često je prisutan nedostatak vitamina K, koji se dovodi u vezu s urođenim defektima kod fetusa. Vitamin K važan je i za pravilno zgrušavanje krvi, razvoj kostiju i održavanje zdravlja arterija. Osim najpoznatijem zelenom kupusu, velika važnost pridaje se i onom crvenom.

Štiti mozak - Sok od svježeg kupusa štiti mozak od štetnog djelovanja slobodnih radikala i štete koju prouzrokuje starenje.

Giht i reuma - Zbog velike količine minerala i kalijuma, kupus podstiče izlučivanje vode iz tijela i liječi bolesti izazvane poremećenom razmjenom materija, kao što su giht i reuma.

Problemi sa varenjem - Njegov svjež sok djelotvoran je pri liječenju problema s crijevima i čirom na želucu.

Afrodizijak - To su samo neke od zdravstvenih prednosti ovog povrća koje je i jedan od vodećih afrodizijaka – ako ga jedete dva puta dnevno u razdoblju od nedelju dana, vaš libido doživjeće pravu renesansu.

Niska kaloričnost - Srednje velika šoljica nasjeckanog kupusa ima svega 22 kalorije. Stoga ne čudi popularnost takozvane "kupus dijete" koja navodno daje odlične rezultate.

Protiv proliva - Ukoliko uzimate jednu ili dve čaše svježeg soka od sirovog kupusa svakog dana između obroka, možete se riješiti proljeva ili upale crijeva. Tri čaše soka od svežeg kupusa na dan najbolji su lijek za čir na želucu.

Protiv malokrvnosti - Zbog velike količine mineralnih soli, vitamina i hlorofila, preporučuje se malokrvnim osobama da ga jedu sirovog, te da svakog dana popiju dvije čaše iscjeđenog soka.

Zanoktice i gnojne upale žlijezda - takođe se „rješavaju” listovima kupusa koji suzbijaju upale i izvlače gnoj. Na gnjojno mesto stave se tri kupusova lista tako da pokriju veliku površinu i ostave nekoliko sati, 

SUPERSAVET: Jedna od najvećih zamjerki kupusu jeste što stvara nadutost, međutim glavni razlog tome je njegovo kuhanje.
Kupus kuhanjem gubi i mnoga ljekovita svojstva, pa se preporučuje da se jede u sirovom obliku.


(Tinkture Dr.Ričarda Šulca)

Horizonti: Zadivljujuća gigantska skulptura na vrhu brijega







Umjetnik Neil Davidson postavio je gigantsku skulpturu na vrhu jednog brijega na Gibbs Farmi na Novom Zelandu, kojom je stvorio iluziju igre vjetra s jednim komadom papira.
Vjetar može napraviti šta god hoće, skulptura ostaje onakva kakva jeste, prozračna, providna i nepogužvana. Samo joj se farba mijenja prema vremenskim uslovima, jer se kroz čelične ramove vidi nebo iza skulpture. Zbog toga skulptura i nosi naziv „Horizons“ – horizonti.
Gibbsova farma već duže vremena ne služi samo za uzgoj krava, iako bizone ponekad put nanese u podnožje same skulpture. Na farmi, velikoj oko 80 hektar,a trenutno se nalazi 30 velikih skulptura, a među njima monumentalni radovi Richarda Serre, Daniela Burena i Anish Kapoor.
Istoričarka umjetnosti Silvia Langen je ovo područje i vlasnika, preduzetnika Alana Gibbsa predstavila u knjizi „Umjetnost leži u prirodi“.
(izvor:SDZ)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Donnerstag, 25. Juni 2015

Prvi međunarodni dan yoge u svijetu


U nedelju je obilježen prvi međunarodni dan yoge u svijetu.
Yoga je drevna spiritualna disciplina koja privlači sve više pažnje i kod nas.
Joga jc dio drevne indij­ske kulture koja se već 4.000 godina prenosi s učitelja na učenika, a objedinjuje fi­zičke vježbe, vježbe disanja i meditaciju. Popularna je širom planete, a oni koji se njome bave, tvrde da pomaže razvedravanju uma. U vre­menima kada je život pun svakodnevnog stresa, konti­nuirano prakticiranje joge pospješuje postizanje unu­trašnjeg mira. Joga pospješuje kvalitet života, polagano pročišćava tijelo koje se rješava negativnih emocija, postaje smirenije, rješava se tegoba, stresa, anksioznosti. Kada se u vježbama krene prema višim levelima, tijelo postaje se više vezano s okolinom, posjeduje više razumjevanja i tolerancije, poboljšava odnose sa svijetom. Milioni ljudi u svijetu kontinuirano prakticiraju ovu disciplinu najviše iz razloga što pomaže u otklanjanju svakodnevnog stresa.
Jogom se, kako kažu stručnjaci, mogu baviti i ljudi u poodmaklim godinama, posebno ako su sa vježbama počeli još u mladosti.
Izuzetno je pogodna za osobe koje rade za računarima, vraća fleksibilnost kičme i jača mišiće koji sprečavaju nastanak i pomažu u olakšavanju problema kičme.
(Izvor:avaz)



Ostrvo koje raste nakon zemljotresa


Mnogobrojni zemljotresi tokom godina doprinijeli su da ostrvo Santa Maria pred obalama Chilea naraste za nekoliko metara. Davne 1835. godine, kao i 2010. godine, ovo područje su zadesili zemljotresi kao posljedica pomjeranja tektonskih ploča ispod Pacifika i Južne Amerike.
Nakon svakog zemljotresa. ostrvo je bivalo podignuto po nekoliko metara uvis, i to 1835. godine za dva metra, a 2010. godine čak za tri metra. U periodu između zemljotresa. ostrvo je ponovo tonulo za oko 1,4 metra.
„Ostrvo će najvjerovatnije trajno izgledati puno drugačije nego što je bilo prije 1835. godine” piše međunarodni istraživački tim u stručnom časopisu „Nature Geoscience”.
Istraživači su vrednovali morske karte sa broda HMS Beagle, koji je posjetio ovo ostrvo šest sedmica poslije zemljotresa 1835. godine. Kapetan istraživačkog broda protokolisao je stanje na osnovu tragova sasušenih algi na liticama, što je to vidljivo i na slici, da ostrvo stoji nekoliko metara više uvis, nego prije potresa. Uzrok ovom izdizanju je bio potres jačine 8,5 stepeni, što je dovelo do pomjeranja tektonskih ploča, što se odrazilo izdizanjem ostrva.
Ostrvo je sve do 1886. godine ostalo ove visine, a onda je vremenom počelo tonuti, ali ne do priješnje visine, kako su to istraživanja potvrdila. Sličan potres se ponovio 175 godina kasnije i ostrvo se ponovo podiglo u vis. Posljedice potresa iz 2010 godine vrednovane su na osnovu moćnih sondi i satelitskih mjerenja. Rezultati ovog istraživanja pomažu da se bolje može procijeniti rizik od potresa koji nastaje uz granice tektonskih ploča. Deformacije zemljine kore u ovim rizičnim zonama ukazuju na postojanje napetosti ispod zemljine kore, što pomaže da se ova naprezanja tačnije inentifikuju nego prije
(izvor: Nature Geoscience)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Mittwoch, 24. Juni 2015

Na granici sjećanja: Mostar, panorama iz 1954. fotos 4.



Seriju ovih fotografija smo načinili od jedne jedine fotografije panorame Mostara iz 1954. godine.
Fotografija br. 4
1. Katolička crkva;
2. Franjevački samostan;
3. Na Bulevaru, paralelno s tokom Radobolje upravo se gradi kamena stambena zgrada.
4. Na Bulevaru zgrada u kojoj je u prošlosti bila Zanatska zadruga;
5. Još je štamparija bila u zgradi do Katoličke crkve (prva tiskara fra. Milićevića);
6. Strelicom označena javna česma koja je bila još u funkciji
7. Rampa
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

Ljepša strana SP u fudbalu za žene





Svjetsko prvenstvo u fudbalu za žene u Kanadi u je punom jeku.
Reprezentacija Švajcarske se po prvi put plasirala na završnicu SP, a nakon utakmica u grupi, nažalost, morale su spakovati kofere i vratiti se nazad kući. Njihov cilj je bio ne samo učestvovati, nego čak i pobijediti.
Ako se nisu istakle na terenu, ljubiteljima ženskog fudbala djevojke iz Švajcarske predstavile su se svojom ljepotom.
A među njima, posebno, Lara Dickenman, koja je za reprezentaciju Švajcarske odigrala preko 100 utakmica, Ana Maria Crnogorcevic i Ramona Bachmann, obe sa preko 70 utakmica za svoju reprezentaciju.
(izvor:schwiezerillustrierte)
(Novasloboda.ba)

Dienstag, 23. Juni 2015

Kuda gazimo - Bokvica


Kuda gazimo - Bokvica

Dok šetamo livadama, proplancima i šumama, uglavnom ne vodimo mnogo računa po čemu gazimo iako nam pod nogama, između ostalog, ostaje i bokvica, biljka izuzetnih ljekovitih svojstava.

Bokvica ili trputac je višegodišnja zeljasta biljka, širokih jajastih listova koji su smješteni pri dnu uspravne stabljike.
Cvjeta od juna do avgusta, a ima je pored puteva, na pašnjacima, livadama, u šumama…

ŠTA SVE SADRŽI
Razlikujemo tri vrste bokvice – žensku širokolistu, mušku uskolistu i srednju. List ove ljekovite biljke sadrži oko četiri odsto tanina, pektina, limunove kiseline, vitamina C, saponozida i fitoncida, dok u sjemenu bokvice ima sluzi, masnog ulja, bjelančevina i šećera.
Iako sva tri tipa bokvice imaju isti hemijski sastav, u narodu se najviše cijeni i najčešće upotrebljava ženska bokvica. Ona predstavlja idealno prirodno sredstvo za prvu pomoć u slučaju svih vrsta rana i povreda. Ispitivanjem je utvrđeno da ženska bokvica ima izrazita antibakterijska svojstva, tako da je ovo tradicionalno vjerovanje dobilo i naučnu potvrdu.

ŠTA LIJEČI?
Bokvica ili trputac je sjajan lijek protiv kašlja, plućne astme, pa čak i tuberkuloze. Osim toga, ova ljekovita biljka čisti krv, pluća i želudac, pa je dobra za sve ljude koji su malokrvni ili imaju lošu krv, slaba pluća i bubrege, za one koji nemaju apetit…
Bokvica je dobar lijek za liječenje svih vrsta rana, ogrebotina, posjekotina, uboda osa, ugriza…
Ako stavite list bokvice u cipele, izliječićete žuljeve, a u fitokozmetici sok od bokvice poznat je kao efikasno sredstvo za uklanjanje akni i bubuljica.


(zdravlje)

Sommer-Blues


Ljeto je kalendarski počelo 21. juna. Taj dan je najduži u godini, sunce stoji okomito na ekvator. Međutim, u velikom dijelu Evrope na pravo ljeto će se sačekati još neko vrijeme.
Pogled na žitna polja i tamno nebo u samo predvečerje, iznad Prosselheima, u blizini Würzburga, najavljuje tutnjavu i kišu, koja je nastupila malo kasnije. Na lijepo vrijeme moraće se još malo sačekati.

(SDZ)

Invazija leptira iz Sjeverne Afrike







Svakih deset godina ponavlja se isto. Rojevi leptira pokušavaju se iz područja Sjeverne Afrike domoći srednje i sjeverne Evrope. Ove godine bi se to moglo ponovo desiti.
Radi se vrstama Vanessa i Cynthia cardui, kod nas poznati kao admiral, stričkovac, ili čkaljevac. Oni se u ljeto sele do naših krajeva, pa čak i puno sjevernije. To je migracija leptira sa najdužom stazom kretanja na svijetu. Tokom ovog putovanja, stalno su u pokretu.
Ove godine, prema kazivanju stručnjaka, uslovi za put su im ponovo idealni, pa se zbog toga i očekuje njihov dolazak u velikom broju. Prvi talasi leptira prelaze preko Meditaerana, a tu im se pridružuju drugi talasi, ali i novonastali. Na ovom putu nalaze se veliki broj leptira, a posmatrači govore da bi ih ove godine moglo biti mnogo više nego 2009. godine, kada ih je, po procjenama, Mediteran preletilo više od 11 miliona.
I što je posebno interesantno, početkom jeseni kolonije leptira ponovo se u rojevima vraćaju prema jugu. Dužina ovog puta u oba pravca procjenjuje se na 15 hiljada kilometara. Leptiri ovaj put obavljaju isključivo u velikim zajednicama. A da li će u tome potpuno uspjeti i ove godine, još se ne zna. Sve zavisi od niza faktora, kao što su vremenski uslovi, vjetrovi, ali i brojni paraziti, koji ih presreću tokom njihovog leta.
Od svega je jedno sigurno, slijedeća generacija leptira za let prema Evropi već raste i spremna je za start.
(izvori: web, wikipedia)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Montag, 22. Juni 2015

Kuda gazimo - Hajdučka trava iz okoline Konjica


Na današnjoj fotografiji je biljka aktuelna za ovo doba godine. U narodu je poznata pod nazivom hajdučka trava ili hajdučica. Ime je dobilo po tome što su je nekada koristili hajduci za njegovanje svojih rana, za zaustavljanje krvarenja. Oni su čak za pasom u posebnoj posudi imali uvijek istucanu i usitnjenu ovu travu, spremnu za korištenje. Tragom te osobine ove biljke naučnici su analizirali njene sastojke i ustanovili da se u njoj u najvećim količinama nalazi jedna materija koju su nazvali tanin. Dakle, materija ili supstanca koja ima osobinu da steže krv i krvne sudove, često se koristi u kožarskoj industriji za štavljenje kože. Hajdučica spada u gorke trave, a osobina takvih trava (tu su još npr. trava iva, lincura, kičica, pelin i td) je da povoljno djeluje na povećano lučenje i regulaciju probavnih sokova u organizmu, da time jača organizam, pročišćava ga. Treba napomenuti da se napitak od ove biljke mora konzumirati nezaslađen, da bi se aktivirali svi želučani sokovi u organizmu, da se tek pola sata poslije toga unosi hrana u organizam.


(Velid Gagula, Konjic)